Nečije, ipak moje 8

¨ Čuvaj se da ne zaboraviš Gospodina, Boga svojega…kad se umnoži sve što imaš.¨

(Pon. Zakon 8:11,13 slob.pr)
Generalno je pravilo; Božji ljudi se ne znaju nositi s materijanim probitkom. Mnogo bolje
funkcioniraju i nose se s problemima i neimaštinom. U ovom nadahnutom govoru, Mojsije obz-
nanjuje da će Izraelov materijalni prosperitet uvjetovati njihovo duhovno uništenje:
¨…ugojio se Ješurun pa se uzritao,
udebljao se, utovio, usalio.
Odbacio je Boga koji ga stvori
i prezreo Stijenu svog spasenja.¨  (Pon. Zakon 32:15)
Proročanstvo se ispunilo u Jeremijino vrijeme, kad se Gospodin žali:¨…Ja ih nasitih, oni
preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše.¨     (Jer 5:7)
Ponovo čitamo u proroku Hošei 13:6  ¨Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se 
uzoholi; i tako me zaboraviše.¨
Nakon povratka iz izgnanstva, Leviti priznaju da Izrael nije shvatio i shodno tome odgo-
vorio na sve što je Bog učinio za njih: ¨…jeli su, sitili se i debljali, i uživali u velikoj dobroti 
tvojoj. Ali su se bunili, i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leđa, ubijali su proroke, koji su
ih obraćali da se tebi vrate, i grdno su hulili.¨     (Nehemija  9:25-26)
Skloni smo gledati na materijalno bogatstvo kao na nesumnjiv Božji blagoslov i Gospodnje 
odobravanje svega što radimo. Profitiramo li u našem poslu, kažemo:¨Gospodin me stvarno 
blagoslivlja.¨  Mnogo bi uputnije bilo na profit gledati kao na Božji test. Gospodin želi vidjeti 
kako ćemo, i gdje utrošiti dobiveno (zarađeno). Hoće li to biti u svojim sebičnim prohtjevima?
Ili ćemo se ponašati kao dobri upravitelji, vjerni u korištenju Bogom danog za promicanje
Evanđelja i širenje njegovog kraljevstva?  Da li ćemo to koristiti za stjecanje bogatstva ili pak
investirati za Krista i njegov plan na zemlji?
F.B.Meyer reče:¨Raspravljmo da li je oluja ili sunčan dan, uspjeh ili krah, okrutniji test
za ljudsku narav; najlucidniji bi poznavatelj ljudske prirode odgovorio da ništa zornije ne 
otkriva kako smo i od čega načinjeni, kao PROSPERITET. On je uvijek najokrutniji test za
čovjeka.¨
Josip bi se sigurno složio. On reče, dajući ime svom sinu:¨Bog me učini rodnim u zemlji
moje nevolje.¨   (Postanak 41:52)
Mnogo je više profitirao od svoje nevolje nego li od prosperiteta, iako se mudro ponašao u obje
situacije.
1.Petrova 2:1-3
¨…odbacite od sebe svaku vrstu zloće i svaku vrstu lukavštine, licemjerja, zavisti i svaku
vrstu klevetanje. Čeznite za čistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za
spasenje, jer ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin !¨

Nečije, ipak moje 7

¨ JOJ, ŠTO  SE  VOLIMO  PRILAGOĐAVATI !¨

¨ Bdijte i molite, da ne padnete u napast ! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.¨
Marko 14:38
Uvijek se iznova pitam i teško mi je shvatiti i razumijeti sto se događa  sa ¨zdravim kršćanskim,
biblijskim propovjedanjem.¨  Gdje je nestalo podučavanje o kršćanskom učeništvu i duhovnosti u našem redovitom dnevnom životu ? Prilagođavamo se ! Nudimo stil života koji svima paše.
Deviza ¨lako ćemo¨, postala je opće prihvaćena, i kao da nikad nismo čuli o potpunom predanju onome koji je naš Gospodin i Spasitelj.
Strašno žalim što je sve više kršćana vjernika privučeno sladunjavom učenju koje uvjerava one koji su jednom ¨prihvatili Krista¨, da više ne moraju brinuti ni o čemu. On je OK, i sve će biti OK, jer će se Krist vratiti prije nego život postane nepodnošljiv. Onda ćemo svi dobiti krune a Bog će se pobrinuti da svatko od nas dobije dovoljno gradova nad kojima će vladati !
Ukoliko je taj koncept točan, zbog čega je onda Isus zauzeo krut i nepopularan stav da kršćani moraju biti budni i uvijek na oprezu ? Zbog čega moraju uvijek moliti ?  OPREZ !!!

Nečije, ipak moje 6

AKO  BOG  USLIŠAVA  MOLITVE…

¨ svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja svijetla, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene.¨
Jakov 1:17
¨ Bit ću milostiv kome hoću biti milostiv; smilovat ću se kome se hoću smilovati.¨
Izlazak 33:19
Zbog čega Bog uopće odgovara i uslišava molitve? Nemojmo ni slučajno upasti u zamku pomisliti da je to zbog nečije dobrote.Ako se svrstavate u grupaciju protestanata, reformiranih, ili jednostavno rečeno ¨ ne katolike¨, onda ste sigurno jedan od onih koji misle i tvrde da ne vjeruju u ¨ svece ¨ ! No, to nije točno ! I mi imamo ljude koje smo beatificirali ili kanonizirali. Neće vam biti teško Sjetiti se ¨ svetog George Muellera, svetog C.H. Spurgeona, svetog D.L. Moodyja, blaženog Billy Grahama…¨, i mnogih drugih, bez sumnje, velikana Kršćanstva. Bog je njima uslišavao molitve i mi odmah mislimo da je to bilo zbog njihove dobrote i svetog načina života. Da su sada ovdje, oni bi to odlučno opovrgnuli. Nitko nikada nije ništa dobio zbog svoje dobrote ili zasluga !!! Od čovjekova pada u grijeh, čovjek zaslužuje samo osudu i smrt. Ako dakle, Bog uslišava nečiju molitvu – to je isključivo zbog toga što je Bog DOBAR ! Jedino zbog Božje dobrote, njegova milosrđa, njegove naklonosti i ljubavi, On tebi i meni uslišava i odgovara na molitve. On je izvor svega !

Nečije, ipak moje 5

' Znamo da Bog čini da SVE pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su

odlukom Božjom pozvani…’ Rimljanima  8:28
Ovo je jedan od biblijskih stihova koji me  vrlo zbunjuje kad je život težak. Sve dok vjetar života nježno miluje  moje lice, nemam nikakvih problema reći: ‘Gospodine, vjerujem ‘. No kad se digne oluja u mom životu, tada vapim: ‘Pomozi mojoj nevjeri !’      Pa ipak znam  da je ova izjava istinita. Znam  jer to piše u Bibliji. Verificira je vjera, čak i onda kad ne mogu shvatiti. Znam da je to istina zbog Božjeg karaktera. Pošto je on Bog bezgranične ljubavi, neusporedive mudrosti i nemjerljive snage, slijedi da on planira i čini da SVE pridonosi mom vrhunskom dobru.
Znam da je to istina i zbog iskustva Božjih ljudi. Pročitao sam životnu priču čovjeka koji je preživio brodolom i bio izbačen na nenaseljen otok. Sagradio je kolibu od od olupina broda koje je more izbacilo na obalu otoka. Molio je Boga da ga izbavi i svaki je dan, iščekivajuće osmatro nebo i horizont, ne bi li opazio avion, helikopter ili brod. Na njegovo užasnuto zaprepaštenje, jednog je dana vatra zahvatila i progutala njegovu kolibu. Upravo je to, najgore što mu se dogodilo, u stvarnosti bilo najbolje. ‘ Opazili smo vaše dimne signale’, rekao je kapetan broda koji ga je spasio s pustog otoka. Upamti, ako je tvoj život u Božjim rukama, ‘ sve pridonosi tvojem dobru.’
Priznajem, postoji vrijeme kad se vjera ljulja, kad se teret čini nepodnošljiv a tama neizdrživa. U tim ekstremnim situacijama pitam se: ‘ Što bi moguće dobro mogla iz ovoga ispasti?’  Evo odgovora u slijedećem stihu: ‘…da budu jednaki slici njegova sina…’ Rim 9:29
Baš kao kad umjetnik, kipar, dlijetom i čekićem odstranjuje komadiće mramora, sve dok se ne pojavi zamišljeno obličje čovjeka. Upravo tako vjetrovi života otpuhuju od mene  sve što je bezvrijedno i nedostojno, dok se u meni ne pokaže lik Isusa Krista.
Ne možeš li vidjeti ništa dobro u ovom kriznom vremenu, sjeti se i upamti – suobličavanje s Kristom !

Nečije, ipak moje 4

' …pazite kako slušate !'           Luka  8:18

Pitanje za moj kršćanski život nije samo ŠTO slušam, već i KAKO slušam.
Moguće je Božju riječ slušati  INDIFERENTNO.  Bibliju se može čitati kao i svaku drugu knjigu i pretvarati se kao da ti Svemogući uopće ne govori.
Također je moguće slušati Božju riječ  KRITIČKIM  stavom. Kad stavljamo ljudski um ispred i iznad Riječi, osuđujemo Bibliju umjesto da dozvolimo da ona sudi nama.
Slušati možemo i sa  ODMETNIČKIM  stavom. Kada dođemo do dijelova Pisma o konkretnim zahtjevima učeništva ili o ženinoj podložnosti, pokrivanju glave…postajemo ogorčeni i odbijamo poslušnost.
Slušati možemo i kao  ZABORAVLJIVI  slušatelji, baš kao čovjek iz Jakovljeve poslanice
1:23-24  ‘sličan je čovjeku koji promatra svoje naravno lice u ogledalu; pogleda se i ode, i odmah zaboravi kakav je bio’.
Najčešća grupa su   NEOSJETLJIVI,  BEŠĆUTNI  slušatelji. Tako često slušaju Božju riječ da ih ona uopće više ne dira. Propovijedi slušaju mehanički. To im je svakodnevna rutina. Uši su im začepljene a njihov je stav ‘ što mi imaš za reći, a da već nisam čuo ?’. 
Što više slušamo Riječ  bez izvršavanja onog što od nas zahtjeva, sve više postajemo osuđivački i neosjetljivi, gluhi, i gubimo sposobnost čuti je.
Najbolji način slušanja je  S  POŠTOVANJEM,  POSLUŠNO, i nadasve,  OZBILJNO. Bibliji valja pristupiti s odlučnošću da ću ispuniti što od mene traži, pa makar nitko drugi to ne radi. Mudar je čovjek onaj koji sluša i izvršava, a Bog traži čovjeka 
‘ koji od moje riječi dršće’  Izaija 66:2.
Apostol Pavao hvali i preporučuje vjernike u Solunu jer su čuli riječ i prihvatili je ‘ …ne kao riječ ljudsku, nego – kao što uistinu jest – riječ Božju…’  1. Solunjanima 2:13.
Istim stavom i pristupomm, i mi moramo biti oprezni KAKO  slušamo riječ Božju.
" " "