' Znamo da Bog čini da SVE pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su

odlukom Božjom pozvani…’ Rimljanima  8:28
Ovo je jedan od biblijskih stihova koji me  vrlo zbunjuje kad je život težak. Sve dok vjetar života nježno miluje  moje lice, nemam nikakvih problema reći: ‘Gospodine, vjerujem ‘. No kad se digne oluja u mom životu, tada vapim: ‘Pomozi mojoj nevjeri !’      Pa ipak znam  da je ova izjava istinita. Znam  jer to piše u Bibliji. Verificira je vjera, čak i onda kad ne mogu shvatiti. Znam da je to istina zbog Božjeg karaktera. Pošto je on Bog bezgranične ljubavi, neusporedive mudrosti i nemjerljive snage, slijedi da on planira i čini da SVE pridonosi mom vrhunskom dobru.
Znam da je to istina i zbog iskustva Božjih ljudi. Pročitao sam životnu priču čovjeka koji je preživio brodolom i bio izbačen na nenaseljen otok. Sagradio je kolibu od od olupina broda koje je more izbacilo na obalu otoka. Molio je Boga da ga izbavi i svaki je dan, iščekivajuće osmatro nebo i horizont, ne bi li opazio avion, helikopter ili brod. Na njegovo užasnuto zaprepaštenje, jednog je dana vatra zahvatila i progutala njegovu kolibu. Upravo je to, najgore što mu se dogodilo, u stvarnosti bilo najbolje. ‘ Opazili smo vaše dimne signale’, rekao je kapetan broda koji ga je spasio s pustog otoka. Upamti, ako je tvoj život u Božjim rukama, ‘ sve pridonosi tvojem dobru.’
Priznajem, postoji vrijeme kad se vjera ljulja, kad se teret čini nepodnošljiv a tama neizdrživa. U tim ekstremnim situacijama pitam se: ‘ Što bi moguće dobro mogla iz ovoga ispasti?’  Evo odgovora u slijedećem stihu: ‘…da budu jednaki slici njegova sina…’ Rim 9:29
Baš kao kad umjetnik, kipar, dlijetom i čekićem odstranjuje komadiće mramora, sve dok se ne pojavi zamišljeno obličje čovjeka. Upravo tako vjetrovi života otpuhuju od mene  sve što je bezvrijedno i nedostojno, dok se u meni ne pokaže lik Isusa Krista.
Ne možeš li vidjeti ništa dobro u ovom kriznom vremenu, sjeti se i upamti – suobličavanje s Kristom !