¨ Čuvaj se da ne zaboraviš Gospodina, Boga svojega…kad se umnoži sve što imaš.¨

(Pon. Zakon 8:11,13 slob.pr)
Generalno je pravilo; Božji ljudi se ne znaju nositi s materijanim probitkom. Mnogo bolje
funkcioniraju i nose se s problemima i neimaštinom. U ovom nadahnutom govoru, Mojsije obz-
nanjuje da će Izraelov materijalni prosperitet uvjetovati njihovo duhovno uništenje:
¨…ugojio se Ješurun pa se uzritao,
udebljao se, utovio, usalio.
Odbacio je Boga koji ga stvori
i prezreo Stijenu svog spasenja.¨  (Pon. Zakon 32:15)
Proročanstvo se ispunilo u Jeremijino vrijeme, kad se Gospodin žali:¨…Ja ih nasitih, oni
preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše.¨     (Jer 5:7)
Ponovo čitamo u proroku Hošei 13:6  ¨Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se 
uzoholi; i tako me zaboraviše.¨
Nakon povratka iz izgnanstva, Leviti priznaju da Izrael nije shvatio i shodno tome odgo-
vorio na sve što je Bog učinio za njih: ¨…jeli su, sitili se i debljali, i uživali u velikoj dobroti 
tvojoj. Ali su se bunili, i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leđa, ubijali su proroke, koji su
ih obraćali da se tebi vrate, i grdno su hulili.¨     (Nehemija  9:25-26)
Skloni smo gledati na materijalno bogatstvo kao na nesumnjiv Božji blagoslov i Gospodnje 
odobravanje svega što radimo. Profitiramo li u našem poslu, kažemo:¨Gospodin me stvarno 
blagoslivlja.¨  Mnogo bi uputnije bilo na profit gledati kao na Božji test. Gospodin želi vidjeti 
kako ćemo, i gdje utrošiti dobiveno (zarađeno). Hoće li to biti u svojim sebičnim prohtjevima?
Ili ćemo se ponašati kao dobri upravitelji, vjerni u korištenju Bogom danog za promicanje
Evanđelja i širenje njegovog kraljevstva?  Da li ćemo to koristiti za stjecanje bogatstva ili pak
investirati za Krista i njegov plan na zemlji?
F.B.Meyer reče:¨Raspravljmo da li je oluja ili sunčan dan, uspjeh ili krah, okrutniji test
za ljudsku narav; najlucidniji bi poznavatelj ljudske prirode odgovorio da ništa zornije ne 
otkriva kako smo i od čega načinjeni, kao PROSPERITET. On je uvijek najokrutniji test za
čovjeka.¨
Josip bi se sigurno složio. On reče, dajući ime svom sinu:¨Bog me učini rodnim u zemlji
moje nevolje.¨   (Postanak 41:52)
Mnogo je više profitirao od svoje nevolje nego li od prosperiteta, iako se mudro ponašao u obje
situacije.
1.Petrova 2:1-3
¨…odbacite od sebe svaku vrstu zloće i svaku vrstu lukavštine, licemjerja, zavisti i svaku
vrstu klevetanje. Čeznite za čistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za
spasenje, jer ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin !¨