Nečije, ipak moje
Korinćanima 3:7-8
‘ Nit je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji čini da reste –
Bog. Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva JEDNO su, ali će svaki primiti svoju
PLAĆU prema svome trudu. ‘
Gospodine Isuse, od sada odbijam natjecati se s bilo koji Tvojim slugom. Njihove su crkve veće od moje. Neka su. Radujem se njihovom uspjehu. Njihovi su darovi veći i bolji od mojih. Jako dobro. Nije to u njihovoj, ni u mojoj snazi. Ponizno Ti zahvaljujem za njihove veće i za moje manje darove. Jedino Te molim da ono što si mi dao iskoristim za Tvoju slavu. Ne želim se uspoređivati ni s kim, ni izgrađivati svoju vrijednost pokušavajući biti bollji od drugih. Ja sam samo Tvoj bezvrijedni sluga. Dragovoljno se svrstavam među najmanje Tvoje ljude. Ako griješim i podcijenjujem sebe, ne želim to znati: odlučno želim moliti za napredak drugih kao da je moj. Naravno, moj je pošto je Tvoj, jer što je Tvoje, moje je. Dok jedan sije, drugi zalijeva ali jedino Ti daješ rast i napredak’.
Amen.