¨Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate ko cvijet na njivi;

Jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
Ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Al’ ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje,
i njegova pravda nad sinovima sinova…¨
Mi koji slijedimo Isusa Krista smo djeca, žene i muškarci vječnosti !!!
Ne polažemo pouzdanje prolaznim scenama svijeta koji nestaje.
Moramo se oduprijeti svakom pokušaju Sotone koji nas želi zapljusnuti bezvrijednim trendovima, pripadajućim oznakama smrtnosti. Ništa što je manje od zauvijek nije dovoljno dugo za nas !
Uočavamo s čuđenjem i žaljenjem, frenetičnost svijeta da ugrabi koju zraku sunca, tek tren slave i divljenja istih…
Crkva Isusa Krista MORA ponovo posegnuti za svojim ‘mirazom vječnosti’.
Mora se pozabaviti s vjekovima i tisućljećima a ne godinama i danima.
Crkva nije pozvana brojiti dane i godine, nego provjeravati svoje temelje !
Dužna je poraditi i dokazati svoje plodove a ne izgled i prihvaćenost !
Njezina djeca traže vječne vrijednosti koje su u dodiru s besmrtnošću.
Plitki potok popularne religioznosti, svojim nervoznim tijekom ipak utječe u ocean, misleći da je upravo on pretih i dosadan jer leži u svom dubokom ‘krevetu’ i uopće ga se ne tiču rijeke, ni potoci, ni zadnji pljuskovi…
-Tko ima uho neka čuje –